Uobičajeno je uvjerenje kako je ljubav roditelja prema djetetu instinktivna, biološki dana i kako se pojavljuje samim rođenjem djeteta. Očekuje se da roditelj uvijek i odmah mora voljeti dijete, pa ako neka mlada majka odmah ne osjeti bezgraničnu ljubav prema tek rođenom djetetu, sklona je vjerovati da nešto s njom nije u redu. U stvarnosti, rođenjem djeteta počinje proces u kojem se postupno razvija dugotrajna i stabilna emocionalna povezanost između djeteta i osobe koja se o njemu najviše brine. Taj proces oblikovanja emocionalne bliskosti, čiji se najvažniji dio događa u prvoj godini života djeteta, u svakodnevici nazivamo ljubav majke i djeteta. U stručnoj literaturi to je tzv. "emocionalna privrženosti" ili attachment.
Budući da je majka najčešća osoba uz dijete u tom najranijem odnosu s njim, u daljem tekstu govorit ćemo o majci, iako to može biti i otac, baka ili netko drugi tko je najviše uz dijete.
Važnost prve godine
Snažna emocionalna privrženost i komunikacija djeteta i majke najintenzivnije se razvija u prvoj godini. Smatra se da kako dijete ima potrebu za takvim odnosom koji je evolutivnog podrijetla i dio je sustava za preživljavanje. Dojenče koje je u svojoj nezrelosti nezaštićeno i bespomoćno ima više izgleda za preživljavanje ako je zaštićeno blizinom jedne osobe. Odvajanje od te osobe izaziva u djeteta snažan strah.
Strah od odvajanja prvi se put pojavljuje u dobi od 6 do 8 mjeseci i najjače je izražen do 18. mjeseca. Strah je ujedno i pokazatelj da je dijete uspostavilo tu važnu emocionalnu bliskost s jednom osobom. Za dijete je važno da je uz njega jedna ista, smirena, stabilna i osjetljiva osoba koja će moći odgovoriti na njegove potrebe i pružiti mu sigurnost i ljubav. Ako toga nema, dojenče i malo dijete slabije će se razvijati, ne samo osjetilno već i intelektualno i fizički. Kasnije će prohodati i progovoriti, bit će lošijeg zdravlja. Istraživanja pokazuju da je fizičko zdravlje u djetinjstvu i odrasloj dobi ovisno o emocionalnoj sigurnosti koju nam je pružala okolina u prvim godinama života.
Hoće li dijete doživjeti ljubav i sigurnost, ovisi o različitim okolnostima:
- Neke se tiču samog djeteta, njegova zdravlja i temperamenta. Lako odgojiva mala djeca s prirodno dobrim ritmom spavanja i hranjenja, smirena, zadovoljna i zdrava imaju više izgleda za dobru emocionalnu vezu s majkom. Djeca se razlikuju prema:
– plakanju – neka djeca često i dugo plaču, dok su druga smirena i rijetko zaplaču
– tješenju – neka su djeca neutješna, teško ih je smiriti, dok druga brzo reagiraju na tješenje
– sisanju – dojenje je za neku djecu najveći užitak od prvog trenutka, dok drugu ne možemo naviknuti na dojenje
– osjetljivosti na stimulaciju – dojenčad ponekad može biti preosjetljiva na stimulaciju iz okoline (zvuk, svjetlost); neka su djeca toliko osjetljiva i posebna da bi se trebala roditi s "uputama za upotrebu"; takvu dojenčad majke intuitivno zaštićuju pa se ponekad čini da su ih razmazile
– maženju – neka se djeca vole maziti dok druga ne uživaju u tome
– doživljaju gladi – dok neka djeca imaju dobar tek, druga odbijaju hranu, jedu neredovito, povraćaju i sl. - Najvažnija je osjetljivost majke za potrebe dojenčeta, njezina senzibilnost, sposobnost da prepozna signale svog djeteta, brzo spoznavanje kako ono plače kad je gladno, kad ga boli ili kad želi bliskost.
- Majčinsko iskustvo vještine njegovanja koje se može naučiti: majka zna što je djetetu u kojoj dobi potrebno i što treba poduzeti u različitim situacijama.
- Iznimno su važni međusobni odnosi majke i oca te očevi osjećaji prema djetetu, koji u velikoj mjeri utječu na kvalitetu majčinske uloge. Neka istraživanja pokazuju da je očeva želja za djetetom vrlo važna.
- Odnos majke i djeteta ovisiti o cjelokupnom obiteljskom kontekstu, o tome koliko se majka osjeća sigurnom, zbrinutom i zaštićenom u obitelji i društvu.
- Važne su društvene okolnosti u kojima majka i dijete žive, pruža li društvo majci osjećaj sigurnosti, ima li mogućnost izbora i odlučivanja želi li i može li sigurno i smireno provesti prve godine uz dijete ili želi neko drugo rješenje. Iskustvo pokazuje da nikakve prisile nisu dobre. Ako je majka u okolnostima koje su joj preteške, ona može imati odbijajuće i agresivne osjećaje prema svom djetetu. To je jedna od tabu tema. A upravo u toj situaciji majci treba razumijevanje, podrška i pomoć obitelji i stručne osobe, osobe kojoj će moći izraziti svoje osjećaje i misli bez osude. Tu je presudna uloga oca i šire obitelji koja će strpljivo i s razumijevanjem podržavati odnos majke i djeteta.
Ljubav i sigurnost koju dijete doživljava u najranijem djetinjstvu važan je preduvjet za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti. U tom najranijem emocionalnom odnosu oblikuju se i osnovne osobine ličnosti koje se poslije teško mijenjaju. Od tih iskustava dobrim dijelom ovisi koliko će dijete biti sposobno za ljubav kad odraste i kako će doživljavati sebe i svijet oko sebe (tzv. bazična slika svijeta); hoće li smatrati da je ono dobro i zaslužuje ljubav drugih ljudi ili je ne zaslužuje; je li svijet oko njega dobar i spreman pomoći kad je to potrebno. O tim prvim kontaktima s okolinom dobrim dijelom ovisi koliko će poslije u djetinjstvu i odrasloj dobi vjerovati u sebe i druge ljude i biti sposobno postići u životu ono što želi i što ga usrećuje.
Ljubav i sigurnost stečeni u prvim godinama učinkovita su preventiva kasnijih poremećaja: smetnji u ponašanju, delinkvencije, ovisnosti, nasilja i zlostavljanja i drugih zala modernog doba od kojih strepe roditelji. Razvoj moždanih struktura i način podizanja djece u najranijoj dobi tijesno su povezani.
Komunikacija s djetetom
Svojom ljubavlju, emocionalnom toplinom, svojim ponašanjem, njegovanjem, milovanjem, nježnošću stvarate osjećaj sigurnosti u djeteta i gradite njegovo samopoštovanje i vjeru u sebe, ali i u okolinu i druge ljude.
To je način kako razvijate emocionalnu privrženost – proces u kojem vi i vaše dijete zajedno rastete povezani jedno s drugim. Sigurna emocionalna povezanost s jednom osobom u prvoj godini života bitna je za izgradnju samopoštovanja. Ništa u životu nije važnije od spoznaje da vas vole bezuvjetno. ("Ja sam dobar, ja vrijedim i mene vole bez obzira na uspjehe i rezultate"). To vam pomaže da i sami sebe bezuvjetno volite, da pohvale i kritike prihvaćate na način koji bitno ne mijenja vaš osjećaj o vlastitoj vrijednosti. Dojenče doživljava ljubav i naklonost u svakom trenutku; hranjenjem, njegovanjem, tepanjem, pjevušenjem, igranjem, milovanjem, masažom. I zato je iznimno važno smireno i nježno pristupati djetetu kad ga nosimo, hranimo, previjamo, tepamo mu i igramo se s njim.
Dojenče doživljava ljubav i drugim osjetilima: sluhom i vidom. Ako se nježno pjevuši i priča, to mu vrlo godi. Već u prvoj godini s djetetom se možemo igrati. Ako se približimo licem, dijete već u prvom mjesecu gleda u ljude, u drugom se smješka, u trećem ispušta glasove, sluša, prestaje plakati kad se majka približi.
Većina roditelja ima dobar osjećaj za svoje dijete, intuitivno osjeća što treba učiniti. Zato kad ste u dilemi učinite ono što spontano osjećate. Ponekad se morate i žrtvovati (roditelji neke djece i češće), ali ako možete birati, svedite žrtvu na najmanju moguću mjeru – radije izaberite nešto u čemu uživate: igrajte se ili pjevajte, pričajte ili na druge načine komunicirajte s djetetom, ali komunicirajte jer je to za zdravo odrastanje najvažnije.
AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach