Prilagodba djeteta na jaslice

Za većinu djece jaslice predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Prvo odvajanje za djecu predstavlja stres koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne i/ili uznemiravajuće.

Kada bismo htjeli najkraće opisati kako se osjeća dijete koje prvi puta dolazi u jaslice, vjerojatno bi bilo dovoljno reći da se ono osjeća samo, izgubljeno i bespomoćno. Ono se mora prilagoditi nizu zahtjeva na koje još uvijek ne može odgovoriti. Većina djece ne može kontrolirati svoja emocionalna stanja, naročito ne strah i ljutnju.

Prvih dana boravka u jaslicama dijete može:

• oštro protestirati 
• svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću 
• odbijati kontakt s odgajateljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega 
• čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt) 
• odbijati hranu ili slabo jesti 
• kratko i nemirno ili uopće neće spavati 
• ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat će vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje, stvari itd.

Prvi dani djetetovog boravka u jaslicama stresni su koliko za dijete, toliko i za članove njegove obitelji, te osobe koje će se njime profesionalno baviti.

Govorimo li u terminima teorije potreba onda bi mogli reći da ovoj djeci trebamo zadovoljiti potrebu za sigurnošću i pripadanjem. Zadatak jaslica je, dakle, osigurati sigurno i stabilno okružje, atmosferu u kojoj se razumiju, prihvaćaju i podržavaju djetetovi osjećaji. 

– Hoće li odgajatelj znati kako se brinuti za moje dijete? – Hoće li u meni vidjeti dobrog roditelja? – Hoće li razumjeti posebnosti i potrebe mog djeteta? – Hoće li voljeti moje dijete? - Hoće li djetetu biti dobro u vrtiću? Ne suočavaju li se roditelji sa stresom? Koje stresne reakcije možemo opaziti kod njih? Dugogodišnje iskustvo dopušta mi da govorimo o nekim tipičnim reakcijama roditelja kao što su napetost, suzdržanost pri ulasku u prostorije vrtića i pri komuniciranju s odgajateljima, dugo opraštanje od djeteta, često praćeno suzama (najčešće majke), zavirivanje kroz prozor, čvrsto grljenje djeteta pri ponovnom susretu, rastresenost itd.

Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na jaslice 

• Pozitivan stav roditelja prema jaslicama/vrtiću 
• Povjerenje u osobe koje će se u jaslicama/vrtiću brinuti za njegovo dijete 
• Boravak s djetetom u jaslicama tijekom prvog dana 
• Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi. 
• Redovito dovođenje djeteta u jaslice. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u jaslice – odlazak roditelja – boravak u jaslicama – povratak roditelja nakon određenog vremena 
• Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, bočicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

Adaptacija djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći period, kod mlađe duži. Budite spremni i strpljivi s djetetom taj period jer će dijete biti ljuto na vas i kod kuće - moguća je regresija u ponašanju (kada se dijete vrati nekim starim navikama - mokrenju u krevet, dudanju dude, sisanju palca, puzanju ako je već prohodalo)... Prilazite djetetu s razumijevanjem, jer je njemu taj period jako težak, uporno ga uvjeravajte da ga volite najviše na svijetu i da to što morate raditi ne znači da ga volite manje.

Nemojte u odgojiteljima gledati svoje "neprijatelje" – zasigurno ste ljubomorni što se ti ljudi mogu igrati sa vašim djetetom dok vi radite, ali odgajatelji su vaši partneri. Dogovarajte se, pitajte što vas zanima, sugerirajte kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju... 

I uvijek imajte na umu da vrtić i jaslice trebaju biti lijepo mjesto puno igre i zabave, i da će sve teškoće prilagodbe proći. Jedino je važno zadržati pozitivan stav spram jaslica, ali i sami spram sebe. Jer nijedan roditelj nije loš roditelj ako mora raditi. To što ostavljate svoje dijete u jaslicama da razvija nove vještine i znanja shvatite kao izazov, a ne kao kaznu.

Što možete napraviti prije polaska u jaslice ili vrtić?

• privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske – neka ostane kod bake ili kod neke druge osobe ne nekoliko sati, kako bi shvatilo da to što vi   odlazite ne znači da se nećete vratiti;
• pripremajte dijete od kuće na vrtić – prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i iščekivanjem – ali to zaista i mislite. 
• ukoliko je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše, kako bi bilo što samostalnije u vrtiću i što manje ovisilo o drugima;
• vi se pripremite na situaciju da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri profesionalcima, tako da jedina osoba koja bude u stresu kod polaska u vrtić bude vaše dijete. Jer ako i vi prolazite teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će onda ostati pribran da pomogne djetetu u nošenju s njegovim emocijama straha, izgubljenosti i bespomoćnosti?

Uloga odgajatelja je važna

Treću kariku uspješne adaptacije djeteta na jaslice čine odgajatelji. Od njih se kao profesionalaca u ovom periodu očekuje mnogo toga:

• da upozna roditelje i dijete
• da upozna i zadovoljava individualne potrebe svakog djeteta
• da bude prihvaćajući
• da bude podržavajući; da daje podršku djetetu i roditeljima
• da prati, promatra dijete i vodi bilješke
• da planira i osmišljava prostor, igre, aktivnosti itd.

Korisno je roditeljima dati šansu da međusobno, u manjim grupama, upoznaju vrtić. Smisao takvih grupa prvenstveno je suportivan (podjela iskustava), ali i informativan (roditelji se međusobno upoznaju, detaljno se upoznaju sa specifičnostima života u vrtiću: ritam dana, krevetići, zdjelice, posteljina, garderobe, sanitarije, kuhinja itd.). 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Najvažniji životni posao!?

Sigurno ste pomislili na završetak fakulteta, ili… kupovinu kuće iz snova s garažom, dvije kupaone, tri spavaće sobe, velikim dnevnim boravkom i pogledom na more… Možda ste pomislili na posao predsjednika Uprave, hm… važan posao.

Ali zaista, sve uloge u životu, poslove, stanove, automobile, čak i prijatelje – možete promjeniti! Jedina trajna, nepromjenjiva i doživotna uloga jest uloga roditelja.

“Roditeljstvo je težak posao, koji samo vi možete dobro obaviti.” — Nepoznat autor

Biti roditelj istovremeno je i lako i teško, uznemirujuće i ispunjujuće, prekrasno... To je jedan od najvećih izazova s kojima se susrećemo u životu i upravo smo zato bogato nagrađeni kad smo u tome uspješni! Roditelji trebaju imati mnogo strpljenja i ljubavi, no isto tako trebaju znanja i vještine o podizanju djece. Unatoč tome ta znanja nitko nas ne podučava u školama! Roditelji su prisiljeni svoje vještine učiti kroz iskustvo, isprobavajući što je korisno, a što ne.

Uskladiti posao, vlastite potrebe i pritom dobro odgojiti dijete? Težak je to posao za svakog čovjeka, a osobito za današnjeg, prezaposlenog.

Prema istraživanjima, usklađivanje poslovnog i privatnog života problem je koji mori svakog drugog zaposlenika u Hrvatskoj. U danjašnjim uvjetima tržišta i konkurencije koja nikad nije bila veća, postoje samo dvije opcije: ili biti pobjednik na tržištu ili propasti. U takvom "neprijateljskom" okruženju, najviše stradaju zaposlenici u tvrtkama koji su u stalnom procjepu između karijere i obitelji, profesionalnog i privatnog života.

Premda se problem usklađivanja posla i privatnog života, osobito roditeljskih obveza smatra osobnim problemom zaposlenika, ako je radnik nezadovoljan, biti će neuspješan kako kod kuće, tako i na poslu. Tada to postaje i problem poslodavca.

Želite li uspješne poslovne ljude u svojoj tvrtki, morate ih poučiti kako da jednakom efikasnošću obavljaju svoj posao i vode uspješne živote – da postignu privatno-poslovnu ravnotežu.

Suvremeno roditeljstvo

Suvremeno roditeljstvo obilježavaju mnoge promjene koje nisu postojale kad smo mi bili klinci. Zahtjevi su veći, slobodnog vremena sve manje, roditelji su preopterećeni, djedovi i bake žive daleko...

Stoga zaključujem da je roditeljima dobrodošla stručna i profesionalna pomoć u najzahtjevnijem zadatku – odgoju vlastitog djeteta.

Efikasan način učenja o roditeljstvu nudit ću kroz interaktivne radionice gdje se izmjenjuju iskustva, nude teorijske, znanstvene i stručne ideje o tome koji su važni sastojci dobrog roditeljstva. Važna je i podrška mamama i tatama da nisu osamljeni u problemima koji ih muči, dapače I drugi su prošli ono što se nama dešava i međusubno se slušamo i pomažemo. U radionicama se prolazi proces u kojem su pojedinci potaknuti da uče kako ostvariti što žele postići u svom životu, brže i lakše nego što bi se to dogodilo da kroz taj proces prolaze sami. Ali roditeljstvo ne podrazumijeva samo teškoće već i velike radosti kada smo uspješni.

Što kad se dijete dobro ponaša

Roditelji trebaju obraćati pozornost na dobro ponašanje i nagraditi ga (a ne samo kritizirati/kažnjavati nepoželjno ponašanje). Nagrade ne trebaju biti materijalne. Davanje pohvala ili privilegija kazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje. Djeca će učiniti više zbog nagrade, nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe ("Divan si") i pohvale za ono što rade ("Dobro si zakopčao gumbe").

Koristite i privilegije. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje televizije, kasniji
odlazak u krevet ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati osnovne djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost,ljubav ili povjerenje.

Učenjem o roditeljstvu do kvalitetnih promjena

Želja za promjenom i zadovoljstvom te znatiželja, hrabrost i otvorenost su put za istraživanje i pronalaženje efikasnijih obrazaca ponašanja prema sebi, svom partneru i djetetu te vas vodi ka samoaktualizaciji, emancipaciji kao i realizaciji osobnih roditeljskih ciljeva i vizija.

Potrazimo zajedno odgovore na pitanja o najvažnijem životnom poslu!

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Kako mediji utječu na djecu

Djeca rastu i razvijaju se, a pritom na njih djeluju razni utjecaji iz okoline. Jačina utjecaja mijenja se s godinama i nizom okolnosti, a najveće značenje u djetetovu životu, od rođenja pa gotovo cijeloga života, imaju roditelji i obitelj. To značenje ne nestaje nego se samo smanjuje. Osim obitelji veliko značenje imaju prijatelji. To mogu biti djeca iz susjedstva, vrtića i škole. Prijatelji su djeci važni jer zajedno prolaze rast i razvoj i uz njih se lakše suočavaju s teškoćama odrastanja i učenja. Škola je vrlo važna jer tamo djeca uče, druže se s vršnjacima, ali i komuniciraju s mnogim drugimljudima, koji na neki način mogu utjecati na njih. Nakon škole značenje imaju i razne organizacije i klubovi kojima djeca pripadaju, a to mogu biti sportski klubovi, razne sekcije, pa i vjerske organizacije poput crkve.

Od najranijih dana djeca se susreću s medijima. Mediji su svuda, od roditeljskoga doma, automobila, ulice, trgovine i slično. Djeca rastu okružena medijima, a navikavanje na medije zbiva se brzo i neopazice. Još nije poznato koliko značenje imaju mediji u životima djece, ali ono se s godinama ne smanjuje.

Što su mediji zapravo?

Riječ medij latinskoga je podrijetla (lat. medius — srednji, u sredini), a u hrvatsko je nazivlje dospio iz engleske literature (eng. medium — sredina, srednji, sredstvo, element, medij). U kolokvijalnom jeziku izraz medij označava sredstvo prenošenja informacija ili sredstvo komuniciranja. Stručno rečeno, mediji su složeni pojam koji označava sustave javnog informiranja što služe za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Masovni mediji (skraćeno masmediji) naziv je za medije široke potrošnje i široka opsega u koje pripadaju: internet, novine, radio i televizija...

Za internet kažemo da je svjetska komunikacijska mreža što znači da se na njemu sve odvija međusobnom komunikacijom. Kao što korisnici komuniciraju jedni s drugima putem elektronske pošte ili chata, tako i računala komuniciraju međusobno, što nam omogućuje posjećivanje stranica, slanje i primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na internetu.

Učinci medijskog nasilja na djecu

Međunarodna istraživanja ne daju točan, egzaktan odgovor na pitanje: kako i u kolikoj mjeri medijsko nasilje utječe na djecu? No, znanstveni su rezultati – pa i za hrvatske medije – jasno pokazali da su scene nasilja zauzele vodeću ulogu i u vijestima, filmovima, računalnim igricama i glazbenim spotovima. Treba li nas onda čuditi sve veća pojava nasilja među djecom u proteklih dvadeset godina?

Dokazano je, naime, da nasilje prikazano putem interaktivnih medija (interneta, računala i video igrica) ima još jači utjecaj na djecu od pasivnih medija (televizija, filmovi). Upravo stoga brojne ustanove i organizacije osuđuju nasilne televizijske programe i video igrice. Smatraju da bi mediji trebali obrazovati djecu, proširivati njihova znanja, a ne prikazivanjem nasilja negativno utjecati na njihov razvoj i ponašanje. Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost – kako intelektualnu, tako i fizičku i psihičku. 

Stručnjaci ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji "licem u lice", i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji  bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.

U svijetu su više nego kod nas provedena brojna istraživanja o učincima medijskoga nasilja na djecu. Ona su dokazala da medijsko nasilje potiče strah i utječe na psihološke traume kod djece, uključujući tjeskobu, depresiju i posttraumatski stres. Djeca izložena medijskom nasilju smatraju da je svijet puno opasniji nego što uistinu jest. Znanstvenici su također došli do rezultata da će takva djeca tolerirati agresivno ponašanje u stvarnome svijetu u većoj mjeri od djece koja nisu bila izložena medijskom nasilju. Osim svega navedenoga, uočeni su i brojni drugi negativni učinci medijskog nasilja.

Tako djeca gledajući nasilje, postaju manje osjetljiva kao i ona koja pate od nasilja, te razvijaju pogrešne stavove o nasilju i gube suosjećanje prema žrtvi. Jednako tako, djeca postaju tolerantnija prema agresiji i ona im manje smeta, a i počinju gledati svijet kao nasilan i zloban, te se plaše da i sami ne postanu žrtvom. Djeca izložena nasilju i sama sve više iskazuju antisocijalno i agresivno ponašanje, pa tako i sama imaju potrebu za više nasilja tijekom igre. Zapravo, na taj način odnos između nasilja i agresije postaje cirkularan, pa djeca konfliktne situacije pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim. Kako žive u virtualnom svijetu, ne razvijaju optimalno emocionalnu inteligenciju ni samopouzdanje, a istraživanja su pokazala da im manjka kreativnosti, te im se povećava mogućnost razvoja depresije i nesigurnosti. Kod njih je, zapravo, prisutno nerazumijevanje pravoga značenja medijskoga nasilja, što dovodi do pogrešnoga zaključivanja, pa medijsko nasilje ima stalan utjecaj na navike i način života.

Zapamtite: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Vi ste još uvijek roditelj!

Dobre strane medija

Stvari nisu crno-bijele pa se svi dokazi koji naglašavaju negativnosti medija ne mogu generalizirati ni apsolutizirati. Mediji su i nastali da obogate našu zbilju i da nam olakšaju neke dijelove života u ubrzanom društvu u kojem živimo.

 

Informiranost

Prva je prednost medija što nam mogu približiti događaje i brzo nas informirati. Suvremeni čovjek ima opću potrebu za informacijama, jer mu pomažu u funkcioniranju društvenog života. Mediji nas informiraju najčešće putem vijesti, a svojim informacijama mogu aktivirati građanstvo. Iako je taj utjecaj medija vrlo važan nedovoljno je iskorišten.

 

Obrazovanje

S obzirom na brojnost nepismenih i nisko obrazovanih, može se govoriti o potrebi obrazovanja putem medija, jer je neosporno da mediji kulturno obogaćuju. U svojim programima mediji nude mnoštvo korisnih sadržaja. Utjecaj je medija u obrazovanju velik, pa se stoga u školi i nastavi primjenjuju određenimedijski sadržaji.

 

Zabava

Zabava nije uvijek loša. Ljudi se trebaju zabavljati, ali se ne smiju zatupljivati zabavom. Nije loše ako povremeno pogledamo film ili igramo računalne igre samo radi zabave. Loše je kad nas mediji bombardiraju nasiljem i krvlju, a ne sadržajima koji opuštaju ili smijehom.

Ono što je do danas dokazano jest da utjecaj masovnih medija ovisi o stupnju i načinu na koji ih primatelji koriste. Mediji utječu na ljude, ali primatelje ne treba tretirati kao žrtve medijskog utjecaja, nego kao osobe koje su u većoj ili manjoj mjeri sposobne biti aktivnim sudionicima medijskoga procesa.

Važna uloga roditelja

Važno je kod djece razvijati osobnu odgovornost za ispravno i pogrešno te ih educirati o korištenju interneta i drugih medija na siguran i odgovoran način. Jer, teorija o djetetu koje je kompetentno razumjeti što mu mediji prenose prečesto se koristi kao alibi da bi se odgovornosti oslobodili komunikatori, pošiljatelji programa i proizvođači. 

    
Kratki savjeti za roditelje:

• Pronađite vremena za djecu. Nemojte koristiti internet i računalo umjesto dadilje. 
• Ograničite korištenje računala na jedan ili dva sata dnevno (dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanje, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća).
• Stavite računalo na hodnik ili u dnevni boravak, ne u dječju sobu, tako da možete nadgledati djecu dok su na internetu i vidjeti koje stranice posjećuju.
• Razgovarajte s djetetom o opasnosti interneta i poučite ga da ne daje osobne podatke ni fotografije na internetu te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima.

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Emocionalna bliskosti u razvoju zdrave osobe

Uobičajeno je uvjerenje kako je ljubav roditelja prema djetetu instinktivna, biološki dana i kako se pojavljuje samim rođenjem djeteta. Očekuje se da roditelj uvijek i odmah mora voljeti dijete, pa ako neka mlada majka odmah ne osjeti bezgraničnu ljubav prema tek rođenom djetetu, sklona je vjerovati da nešto s njom nije u redu. U stvarnosti, rođenjem djeteta počinje proces u kojem se postupno razvija dugotrajna i stabilna emocionalna povezanost između djeteta i osobe koja se o njemu najviše brine. Taj proces oblikovanja emocionalne bliskosti, čiji se najvažniji dio događa u prvoj godini života djeteta, u svakodnevici nazivamo ljubav majke i djeteta. U stručnoj literaturi to je tzv. "emocionalna privrženosti" ili attachment.

Budući da je majka najčešća osoba uz dijete u tom najranijem odnosu s njim, u daljem tekstu govorit ćemo o majci, iako to može biti i otac, baka ili netko drugi tko je najviše uz dijete.

Važnost prve godine

Snažna emocionalna privrženost i komunikacija djeteta i majke najintenzivnije se razvija u prvoj godini. Smatra se da kako dijete ima potrebu za takvim odnosom koji je evolutivnog podrijetla i dio je sustava za preživljavanje. Dojenče koje je u svojoj nezrelosti nezaštićeno i bespomoćno ima više izgleda za preživljavanje ako je zaštićeno blizinom jedne osobe. Odvajanje od te osobe izaziva u djeteta snažan strah.

Strah od odvajanja prvi se put pojavljuje u dobi od 6 do 8 mjeseci i najjače je izražen do 18. mjeseca. Strah je ujedno i pokazatelj da je dijete uspostavilo tu važnu emocionalnu bliskost s jednom osobom. Za dijete je važno da je uz njega jedna ista, smirena, stabilna i osjetljiva osoba koja će moći odgovoriti na njegove potrebe i pružiti mu sigurnost i ljubav. Ako toga nema, dojenče i malo dijete slabije će se razvijati, ne samo osjetilno već i intelektualno i fizički. Kasnije će prohodati i progovoriti, bit će lošijeg zdravlja. Istraživanja pokazuju da je fizičko zdravlje u djetinjstvu i odrasloj dobi ovisno o emocionalnoj sigurnosti koju nam je pružala okolina u prvim godinama života.

Hoće li dijete doživjeti ljubav i sigurnost, ovisi o različitim okolnostima:

1. Neke se tiču samog djeteta, njegova zdravlja i temperamenta. Lako odgojiva mala djeca s prirodno dobrim ritmom spavanja i hranjenja, smirena, zadovoljna i zdrava imaju više izgleda za dobru emocionalnu vezu s majkom. Djeca se razlikuju prema:
   – plakanju – neka djeca često i dugo plaču, dok su druga smirena i rijetko zaplaču
   – tješenju – neka su djeca neutješna, teško ih je smiriti, dok druga brzo reagiraju na tješenje
   – sisanju – dojenje je za neku djecu najveći užitak od prvog trenutka, dok drugu ne možemo naviknuti na dojenje
   – osjetljivosti na stimulaciju – dojenčad ponekad može biti preosjetljiva na stimulaciju iz okoline (zvuk, svjetlost); neka su djeca toliko osjetljiva i posebna da bi se trebala roditi s "uputama za upotrebu"; takvu dojenčad majke intuitivno zaštićuju pa se ponekad čini da su ih razmazile
   – maženju – neka se djeca vole maziti dok druga ne uživaju u tome
   – doživljaju gladi – dok neka djeca imaju dobar tek, druga odbijaju hranu, jedu neredovito, povraćaju i sl.
2. Najvažnija je osjetljivost majke za potrebe dojenčeta, njezina senzibilnost, sposobnost da prepozna signale svog djeteta, brzo spoznavanje kako ono plače kad je gladno, kad ga boli ili kad želi bliskost.
3. Majčinsko iskustvo vještine njegovanja koje se može naučiti: majka zna što je djetetu u kojoj dobi potrebno i što treba poduzeti u različitim situacijama.
4. Iznimno su važni međusobni odnosi majke i oca te očevi osjećaji prema djetetu, koji u velikoj mjeri utječu na kvalitetu majčinske uloge. Neka istraživanja pokazuju da je očeva želja za djetetom vrlo važna. 
5. Odnos majke i djeteta ovisiti o cjelokupnom obiteljskom kontekstu, o tome koliko se majka osjeća sigurnom, zbrinutom i zaštićenom u obitelji i društvu.
6. Važne su društvene okolnosti u kojima majka i dijete žive, pruža li društvo majci osjećaj sigurnosti, ima li mogućnost izbora i odlučivanja želi li i može li sigurno i smireno provesti prve godine uz dijete ili želi neko drugo rješenje. Iskustvo pokazuje da nikakve prisile nisu dobre. Ako je majka u okolnostima koje su joj preteške, ona može imati odbijajuće i agresivne osjećaje prema svom djetetu. To je jedna od tabu tema. A upravo u toj situaciji majci treba razumijevanje, podrška i pomoć obitelji i stručne osobe, osobe kojoj će moći izraziti svoje osjećaje i misli bez osude. Tu je presudna uloga oca i šire obitelji koja će strpljivo i s razumijevanjem podržavati odnos majke i djeteta.

Ljubav i sigurnost koju dijete doživljava u najranijem djetinjstvu važan je preduvjet za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti. U tom najranijem emocionalnom odnosu oblikuju se i osnovne osobine ličnosti koje se poslije teško mijenjaju. Od tih iskustava dobrim dijelom ovisi koliko će dijete biti sposobno za ljubav kad odraste i kako će doživljavati sebe i svijet oko sebe (tzv. bazična slika svijeta); hoće li smatrati da je ono dobro i zaslužuje ljubav drugih ljudi ili je ne zaslužuje; je li svijet oko njega dobar i spreman pomoći kad je to potrebno. O tim prvim kontaktima s okolinom dobrim dijelom ovisi koliko će poslije u djetinjstvu i odrasloj dobi vjerovati u sebe i druge ljude i biti sposobno postići u životu ono što želi i što ga usrećuje.

Ljubav i sigurnost stečeni u prvim godinama učinkovita su preventiva kasnijih poremećaja: smetnji u ponašanju, delinkvencije, ovisnosti, nasilja i zlostavljanja i drugih zala modernog doba od kojih strepe roditelji. Razvoj moždanih struktura i način podizanja djece u najranijoj dobi tijesno su povezani.

Komunikacija s djetetom

Svojom ljubavlju, emocionalnom toplinom, svojim ponašanjem, njegovanjem, milovanjem, nježnošću stvarate osjećaj sigurnosti u djeteta i gradite njegovo samopoštovanje i vjeru u sebe, ali i u okolinu i druge ljude.

To je način kako razvijate emocionalnu privrženost – proces u kojem vi i vaše dijete zajedno rastete povezani jedno s drugim. Sigurna emocionalna povezanost s jednom osobom u prvoj godini života bitna je za izgradnju samopoštovanja. Ništa u životu nije važnije od spoznaje da vas vole bezuvjetno. ("Ja sam dobar, ja vrijedim i mene vole bez obzira na uspjehe i rezultate"). To vam pomaže da i sami sebe bezuvjetno volite, da pohvale i kritike prihvaćate na način koji bitno ne mijenja vaš osjećaj o vlastitoj vrijednosti. Dojenče doživljava ljubav i naklonost u svakom trenutku; hranjenjem, njegovanjem, tepanjem, pjevušenjem, igranjem, milovanjem, masažom. I zato je iznimno važno smireno i nježno pristupati djetetu kad ga nosimo, hranimo, previjamo, tepamo mu i igramo se s njim.

Dojenče doživljava ljubav i drugim osjetilima: sluhom i vidom. Ako se nježno pjevuši i priča, to mu vrlo godi. Već u prvoj godini s djetetom se možemo igrati. Ako se približimo licem, dijete već u prvom mjesecu gleda u ljude, u drugom se smješka, u trećem ispušta glasove, sluša, prestaje plakati kad se majka približi.

Većina roditelja ima dobar osjećaj za svoje dijete, intuitivno osjeća što treba učiniti. Zato kad ste u dilemi učinite ono što spontano osjećate. Ponekad se morate i žrtvovati (roditelji neke djece i češće), ali ako možete birati, svedite žrtvu na najmanju moguću mjeru – radije izaberite nešto u čemu uživate: igrajte se ili pjevajte, pričajte ili na druge načine komunicirajte s djetetom, ali komunicirajte jer je to za zdravo odrastanje najvažnije.

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach