Posao, nekad, siguran za cijeli život, više nigdje ne postoji. Već smo navikli na stalna smanjenja broja zaposlenih, restrukturiranja poduzeća, rezanje troškova i sl. stvari. U tijeku karijere nekima će se dogoditi da promjene više od dvadeset radnih mjesta. Ali iako sve to znamo svaki gubitak posla teško pada te ostavlja svoje posljedice. Na gubitke se teško pripremiti. Trebalo bi unaprijed potpuno se preodgojiti, kako bi svaki gubitak posla shvaćali kao novi izazov, a ne stvarni gubitak, što je naravno mnogo lakše u zemljama gdje ne vlada velika nezaposlenost kao u Hrvatskoj.

Modeli suočavanja s gubitkom posla

Prema Lazarusovoj i Folkmanovoj teoriji, stres općenito nastaje kada pojedinac određeni događaj procijeni prijetećim. Osnovni pojmovi u njihovoj teoriji su: kognitivna procjena stresnog događaja, resursi suočavanja, strategije suočavanja i ishodi. Odnosi među navedenim elementima modela shematski su prikazani na slici br. 1: resursi suočavanja i kognitivna procjena su povezani procesi koji izravno utječu na odabir strategije suočavanja. Primjena različitih strategija suočavanja utječe na emocionalne i bihevioralne ishode.

Slika 1: Odnos između sredstava suočavanja, strategija suočavanja, kognitivne procjene i ishoda prema Lazarusovoj i Folkmanovoj teoriji.

Valja naglasiti da kognitivnu procjenu određuje percepcija samog stresnog događaja (koliko procjenjujem da je gubitak posla za mene "opasan", da li mogu naći drugi posao, mogu li živjeti od honorara i sl.) te se ona prvenstveno odnosi na procjenu važnosti događaja, značenja događaja i mogućnosti kontrole.

Postoji mnoštvo resursa suočavanja, a u ovaj model uključena su tri: razina obrazovanja, dostupnost financijskih sredstva i socijalna podrška od strane obitelji i prijatelja. U prijašnjim istraživanjima gubitka posla identificirana su tri osnovna tipa suočavanja sa stresom (prema Leana i Feldman, 1992). Prvi tip je suočavanje usmjereno na problem koje uključuje rješavanje samog problema odnosno uklanjanje stresora. Konkretne strategije suočavanja s gubitkom posla ovog tipa su planiranje i provođenje traženja posla, preseljenje, prekvalifikacija i sl. O nekim strategijama pistat će kasnije u tekstu.

Drugi tip je suočavanje usmjereno na emocije. Odnosi se na promjenu načina gledanja na stresor odnosno reinterpretaciju stresne situacije. Konkretne strategije suočavanja s gubitkom posla ovog tipa su negiranje, distanciranje i sl.

Treći tip čini suočavanje usmjereno na simptome odnosno uključivanje u različite aktivnosti koje nisu povezane s uklanjanjem stresora. Konkretne strategije suočavanja s gubitkom posla ovog tipa su aktivnosti u zajednici, crkvi, klubu, povećana konzumacija alkohola, čitanje i sl. Kao moguće ishode razlikujemo tri radna statusa: nezaposlenost, nezadovoljavajuće zaposlenje (s obzirom na broj radnih sati, veličinu plaće, sigurnost zaposlenja i mogućnost napredovanja) i zadovoljavajuće zaposlenje (pojedinac je općenito zadovoljan svojim poslom).

Uzroci nezaposlenosti na individualnoj razini

Psihološka orijentacija. Nekoliko je studija pokazalo da se na temelju psihološke orijentacije osoba ispitanih za vrijeme školovanja mogu predvidjeti buduće razlike u uspješnosti pri zapošljavanju. Između ostalog, kao uspješni prediktori pokazali su se "protestantska radna etika" to jest visoko vrednovanje rada, zatim percipirana potreba za zapošljavanjem te jasnoća ciljeva vezanih uz pronalaženje posla.

Pojam o sebi. Pronađeno je da su i neke varijable vezane uz pojam o sebi prediktori kasnije uspješnosti pri zapošljavanju. Kao prvo, to je samopoštovanje, to jest opći osjećaj vlastite vrijednosti, a kao drugo, to su samopercepcije koje uključuju internalni lokus kontrole, samoefikasnost i osjećaj kompetentnosti. Sve ove varijable utječu na očekivanje pojedinca o vjerojatnosti uspješnog postizanja ciljeva među kojima je i zapošljavanje.

Mentalno zdravlje. Treća se skupina varijabli odnosi na mentalno zdravlje. Ako se za vrijeme školovanja mjere varijable iz ove skupine, može se pokazati da su oni koji su po završetku školovanja ostali dulje nezaposleni, u školskom razdoblju bili manje zadovoljni životom, depresivniji, pod većim stresom te skloniji dosadi i osamljivanju.

Bihevioralni prediktori. Istraživanja su pokazala da i različiti aspekti ponašanja tijekom školovanja mogu biti indikativni za buduće zapošljavanje. Tako su naprimjer oni koji su po izlasku iz škole bili dulje nezaposleni pokazivali manji stupanj uključenosti u školske aktivnosti. Nadalje, zlouporaba narkotika u školskom razdoblju prediktivna je za buduću težu zapošljivost.

Najvažniji nalazi o utjecaju nezaposlenosti na psihološko zdravlje

Anksioznost, depresija, nezadovoljstvo životom, napetost, sniženo samopoštovanje, osjećaj beznađa i druga emocionalna stanja, pokazali su se jače izraženima kod nezaposlenih osoba u odnosu na zaposlene. Uspoređujući zaposlene s nezaposlenima, konzistentno dobivamo podatke o većoj socijalnoj izolaciji nezaposlenih kao i njihovoj nižoj razini dnevne aktivnosti (Fryer i Payne, 1986). Također, postoji slaganje među rezultatima o tome kako je fizičko i psihološko zdravlje nezaposlenih kao grupe niže od zdravlja zaposlenih. (Fryer, 1998). Nezaposleni imaju veće iskustvo napetosti i više negativnih emocija, u isto vrijeme su manje zadovoljni životom, nesretniji, te proživljavaju manje ugode i pozitivnih emocija (Fryer i Payne, 1986).

Faze oporavka nakon gubitka posla

PRVA FAZA

Kad god se dogodio gubitak posla uvijek je šokantan. U prvoj fazi biste trebali pobijediti osjećaj dezorijentiranosti, a glavni cilj bi trebao biti preživjeti šok bez da ostavi težih emotivnih posljedica na vama.

Prilagodite se i prihvatiti novu stvarnost
Naučiti se nositi s problemom pada samopouzdanja i «poniženja»
Naučiti pravilno predstaviti razloge otkaza
Naučiti nositi se s obitelji

DRUGA FAZA

Kada ljudi uđu u drugu fazu, počinju razmišljati o praktičnim stvarima. Počinju se nositi s problemom preživljavanja, te financijske, ali i emotivne stabilnosti. Ova faza bi trebala uključiti:

Plan preživljavanja
Traženje potpore
Sagledavanje perspektive
Naučiti se nositi s emocijama i ponašanjem koje zahtjeva novonastalo stanje

TREĆA FAZA

Prvi cilj treće faze je redefinirati ciljeve, potrebe i planove. To uključuje:

Prihvatiti poteškoće koje novi život nosi
Preispitati moguće izbore
Razviti nove ciljeve i planove
Ponovno izgraditi svoj image

ČETVRTA FAZA

U četvrtoj fazi potrebno je donijeti odluke i "obnoviti" sebe. Ona uključuje:

Primjenu odluka
Prihvaćanje osobne odgovornosti
Preuzimanje emotivnih rizika
Vraćanje samopouzdanja

Može li se prebroditi gubitak posla?

Za preživljavanje otkaza nema pravog načina ni točno određenog vremena. Netko iz jedne faze prelazi u drugu mnogo brže, dok nekima treba više vremena. Koliko točno ovisi od osobnosti, pristupa životu i potpore koju ima od obitelji.

U nastavku je pregled još nekih mogućnosti koje su korisne za prebolijevanje gubitka posla:

AKTIVNO SUOČAVANJE, to jest poduzimanje konkretnih aktivnosti za otklanjanje stresora ili umanjivanje njihovog djelovanja.
PLANIRANJE, što znači promišljanje o mogućim načinima suočavanja sa stresom i odabir strategija djelovanja.
ZANEMARIVANJE DRUGIH AKTIVNOSTI – podrazumijeva ostavljanje po strani drugih okupacija kako bi se osoba mogla posvetiti isključivo suočavanju sa stresorom.
SAMOKONTROLA (engl. restraint coping) – znači čekanje s djelovanjem dok se ne pojavi prikladan trenutak za reagiranje.
TRAŽENJE POMOĆI – traženje instrumentalne pomoći od strane drugih, pitanje za savjet ili informacije u vezi problema.
TRAŽENJE EMOCIONALNE PODRŠKE – podrazumijeva traženje moralne potpore, razumijevanja i empatije od strane okoline.
TRAŽENJE "ISPUŠNOG VENTILA" – obuhvaća sva ponašanja kojima se otvoreno izražavaju emocije.
ODUSTAJANJE ("MIRENJE SA SUDBINOM") – obuhvaća dvije dimenzije: neangažiranje u ponašanju (engl. behavioral disengagement) i neangažiranje u razmišljanju (engl. mental disengagement) operacionalizirano kroz uključivanje u različite aktivnosti koje će osobu spriječiti da razmišlja o problemu.
POZITIVNA REINTERPRETACIJA I RAST – tendencija da se sa stresom suoči traženjem pozitivnih aspekata stresne situacije

Zaključno — što kad smo u osobnoj krizi?

Najvažnije je ne pomisliti kako nešto nije u redu s vama ili početi sumnjati u svoje sposobnosti. Poslodavci često znaju, kako bi sebe opravdali, navoditi upravo te razloge, iako oni u većini slučajeva nisu istiniti.

Pripremite se na pauzu. Rijetki su slučajevi da se posao pronađe u kraćem roku. Planirajte da ćete biti bez posla tri do šest mjeseci i nemojte dopustiti da vam obitelj ili prijatelji ruše samopouzdanje svojim primjedbama tipa "pa zar još nisi uspio, vidiš ni fakultet ne znači puno…" ili sličnim. Nemojte se osjećati loše zbog toga što ne možete slijediti njihove savjete i prijavljivati se na baš svaki natječaj jer "teška je situacija, a sad kada ste bez posla ne možete birati". Budete li se javljali na natječaje za posao koji vas ne zanima, naravno da nećete ni proći na razgovoru za posao, a to će vas baciti u dublju depresiju, jer ćete pomisliti kako ni najgluplje poslove ne možete dobiti. Javljajte se samo na natječaje za posao koji vas stvarno zanima.

Zbog toga biste trebali nakon gubitka posla, a prije traženja novog proći kroz faze emotivnog oporavka, odnosno pomiriti se s promjenom. Oporavak se odnosi na mogućnost da s izazovom gledate na traženje novog posla bez da postanete ogorčeni okolnostima, zaslijepljeni negativnim emocijama ili da se osjećate poraženima. To znači da biste i bez posla morali pronaći sebe, realno utvrditi koliko novaca smijete trošiti, prihvatiti činjenicu da ćete određeno vrijeme biti "siromašniji", da ćete se morati odreći mnogih stvari, a da ipak negdje u međuvremenu nećete izgubiti sebe, nećete se odreći užitaka koji ne koštaju i prihvatiti gubitak posla kao izazov nakon kojeg ćete biti mudriji i snažniji.

Kada razmišljate o načinu izlaska iz krize, uvijek stanite i dobro razmislite o svojim odlukama, koristeći onoliko vremena koliko vam treba. Odvojite vrijeme za kvalitetnu odluku, kvalitetnim upravljanjem vremenom i postavljanjem prioriteta. Pomoći će vam metode i tehnike koje možete naučiti i razviti, ali i unaprijed pripremljene rezervne opcije. Vi ste glavni i odgovorni za izlaz iz svoje krizne situacije. Ovo vrijedi čak i u situacijama kada netko drugi mora ponijeti dio tereta – ishod uvijek ovisi i o tome kako informirate, upravljate i nadgledate sve osobe uključene u proces. Kada tražite rješenje, tražite jednostavne odgovore koje možete primjeniti odmah, umjesto da razvijate složene sustave koji uključuju puno glava i ruku.

Radite sa saznanjem da je, čak i u najboljoj situaciji na svijetu, uvijek moguće osmisliti i uvesti neka poboljšanja. Sve slabosti dobre situacije mogu postati uništavajući utezi u kriznoj situaciji. U kriznim situacijama nužno je ponašati se brzo i odlučno. Odgađanje odluka, pretjerano analiziranje i zamaranje s nevažnim stvarima može samo produbiti krizu i unijeti kaos. Naučite kako kvalitetno donositi odluke, to je vještina koju možet savladati.

Sumnja u stavove ljudi oko Vas, onih koji su već prošli "prvu liniju bojišnice krize" nije uputna. Osluškujte, slušajte i sami tražite drugo ili treće mišljenje. U svakoj situaciji, ali i od svakoga, možete nešto naučiti. Budite uvjereni u svoje kvalitete, napunite se optimizma, duboko udahnite i ... sretno... do novog posla!

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psihologije
Business & Life Coach