Kako izgledam drugima? Što misle o meni? Jesam li ostavio dobar dojam? – pitanja su koja si često postavljamo u privatnom i profesionalnom životu.
Ljudi su svakodnevno uključeni u različite oblike samopredstavljanja, neprekidno pokušavajuću utjecati na to kako ih drugi opažaju, doživljavaju i interpretiraju. Je li onda uopće moguće prepoznati neke zajedničke načine i oblike samopredstavljanja? Istraživanja pokazuju da jest. Štoviše, do sada su identificirani desetci karakterističnih načina samopredstavljanja koji se u ovom području nazivaju taktikama samopredstavljanja.
Kako samopredstavljanje sadrži ponašanja kojima je za cilj stvaranje dojmova o osobi, temeljna podjela taktika samopredsatvljanja jest na taktike koje čine tzv. asertivno samopredstavljanje i taktike tzv. obrambenog ili defanzivnog samopredstavljanja. Taktike samopredstavljanja uključuju raznolika verbalna ponašanja, ali i neverbalno ponašanje, ponašanja u koja je uključena samo osoba samopredstavljača ili ponašanja u koja su uključene i treće osobe, ponašanja koja uključuju korištenje znakova, simbola itd. Pojednostavljeno rečeno, samopredstavljati se može tako da se na određeni način govori o sebi, predstavljaju se određena vlastita obilježija, različito se govori o drugima, s nekima se druži, a neke se izbjegava, oblači se određena vrsta garderobe, naglašava vlastito podrijetlo, mjesto življenja, sluša samo određena glazba i tome slično.
Taktika predstavlja skup nastojanja i akcija usredotočenih na ograničeni broj kratkročnih ciljeva, dok strategija kao pojam ukazuje na veći broj akcija poduzetih radi postizanja dugoročnih ciljeva. Strategijsko samopredstavljanje može uključivati i postizanje nekih kratkoročnih ciljeva, ali ono je u prvom redu usmjereno na postizanje dugoročnih ciljeva koji su značajni za pojedinca u velikom broju situacija, kao što je uspostavljanje poželjnog javnog identiteta, prestiža, poštovanja, pozitivne reputacije i sl.
Tablica 1. Taksonomija samopredstavljačkog ponašanja Tedeschija isuradnika (prema Burušić, 2007.)
Taktičko – asertivno
Umiljavanje
Zastrašivanje
Predstavljanje uzora
Samoisticanje
Bespomoćnost
Pripisivanje zasluga sebi
Samouzdizanje
Taktičko – obrambeno
Samohendikepiranje
Izgovori
Opravdavanja
Isprike
Ograđivanja
Činjenje protuusluga
Prosocijalno ponašanje
Strategijsko – asertivno
Atraktivnost
Poštovanje (cijenjenost)
Prestiž
Status
Kompetentnost
Vjerodostojnost
Pouzdanost
Strategijsko – obrambeno
Ovisnost (alkoholizam i sl.)
Fobije
Hipohondrija
Naučena bespomoćnost
Mentalne bolesti i sl.
Asertivno je samopredstavljanje ono ponašanje koje samopredstavljač izvodi s ciljem kreiranja željenog dojma o sebi ili s ciljem kreiranja željenog javnog identiteta. Kao takvo, asertivno ponašanje je nužno proaktivno, jer osoba pokušava u stvarnom značenju asertivnog pnašanja na više ili manje svojstven način kreirati željenu javnu sliku o sebi. Tako je moguće da se netko ponaša i sasvim bespomoćno u nekoj situaciji, ako će time uspjeti stvoriti željeni dojam o sebi pa se i takvo ponašanje naziva asertivnim samopredstavljanjem ili asertivnom taktikom samopredstavljanja.
Suprotna su reaktivna ili obrambena ponašanja koja, kad je riječ o samopredstavljanju, ukazuju na ponašanja koja su izvedena i poduzeta nakon što se desio nepoželjni događaj i sl. a pojedinac ih izvodi jer pokušava popraviti javnu sliku o sebi koja je već narušena ili pokušava zaustaviti narušavanje javne slike o sebi do kojeg još uvijek nije došlo, ali je izgledno da će se dogoditi. Primjer ovakvog ponašanja su opravdanja koja osoba daje u situaciji kada vjeruje da bi drugi mogli steći pogrešan dojam ili "loše mišljenje" o njoj nakon nekog događaja ili ponašanja u kojima je osoba sudjelovala, a sama pretpostavlja da nije ispunila očekivanja ili standarde ili, još gore, da ih je povrijedila.
Autor Arkin (1981.) u razmatranju fenomena samopredstavljanja naglašava da ljudi u osnovi žele da drugi odobravaju njihove postupke i da su općenito socijalno prihvaćeni te da se istodobno trude izbjeći socijalno neodobravanje i odbacivanje od strane drugih. Kako su postupci i mehanizmi stjecanja odobravanja i izbjegavanja neodobraanja na neki način različiti, mišljenje oovog autora je kako je opravdano podijeliti ponašanja na akvizitivna ili "priskrbljujuća" (nazivaju se sintagmom "kročiti naprijed", "iskakati"), odnosno na protektivna ili zaštitnička ponašanja (nazivaju se sintagmom "uklopiti se", "slagati se"). U kontekstu samopredstavljanja to vodi osnovnoj podjeli na ona ponašanja koja su vođena željom "da se izgleda dobro" i na ponašanja koja su prvenstveno određana željom "da se ne izgleda loše". Neki se ljudi ponašaju na način da uvjek "idu naprijed" te su im takva psihološka obilježija, a neki su orijentirani da im se uz njihovo ime ne "prikvači" nešto negativno, nepoželjno i tome slično.
Primjeri samopredstavljanja u političkim odnosima
Uspješnost prodaje nekom proizvodu na tržištu, pored njegove same kvalitete, može znatno pridonijeti dobar i uspješno primjenjen marketing.U slučaju političkog nastupanja situacija je gotovo istovjetna.
Došo je do primjetne razlike u nastupima modernog politicara, koji sve veći naglasak polažu na predstavljanje sebe kao pojedinca koji imaju privlačna psihološka obilježija. Sve više ličnosti, osobito kandidata, dolazi u prvi plan pa se javlja fenomen tzv. "poosobljavanja" predizbornih kampanja unutar kojih neka klasična politička pitanja i problemi ostaju u drugom planu. Jedan od važnih promidžbenih ciljeva jest biti uspješan u samopredstavljanju. No, da ne bi bilo zabune, nije poželjno bilo kakvu osobnost predstaviti publici, potencijalnim biračima, već osobnost koja je po mogućnosti satkana od točno određenih obilježja.
Političar može izabrati različite strategije u predstavljanju svojih osobnih kvaliteta i vrlina, a najuspješnija je strategija ona koja podrazumijeva istovremeno korištenje medijskih vještina jednog profesionalnog zabavljača, te nastup s uporištem u činjenicama i znanju, kao što je slučaj s ekspertom u nekom području. U svojim nastupima uspješan političar trebao bi biti u stanju medijski nastupat privlačno i zabavno kao voditelj jedne jako gledane večernje zabavne emisije i istovremeno biti stručan i argumentiran kao da nastupa sveučilišni profesor koji je ekspert u nekom znanstvenom području. Ako tomu dodamo da većina građana očekuje od vlastitih političara da su moralni, kako u svojem privatnom tako i profesionalnom životu, te da moraju i izgledati uzorno, onda je moguće naslutiti koliko je to kompleksan i izazovan zadatak.
Psihološki gledajući, a obzirom na gornje navode, procjenite kako se osjećate Vi i drugi građani naše zemlje kada pogledate okvir u kome se nalaze naši političari i afere iz ovomjesečnih zbivanja; uzor, moral, primjer... i naučene tehnike samopredstavljanja za koje se, usput rečeno, plaćaju ogromne svote novaca prema stručnjacima za osobnu prezentaciju i javne nastupe (psiholozi, komunikolozi, sociolozi, specijalizirani marketinški stručnjaci...).
Kako se predstaviti okolini – najkorišteniji stilovi
a) nastojanje da se izgleda dobro predstavljanjem poželjne slike o sebi – kao stil korespondira sa značenjem asertivnog samopredstavljanja. Općenito označava pokušaje ljudi da izgrađuju pozitivne dojmove o sebi na proaktivan način, nastojanjem da se u druzenju s drugim ljudima samopredstavljaju određenim željenim načinom. Tako npr. taktika "iskazivanje snage" se ogleda u tome da neka osoba drugima pokazuje da je u stanju postići zadane ciljeve ili nastoji pokazati da je u stanju postići ono što želi ili treba.
Ova je taktika naročito česta u političkim odnosima i političkim sučeljavanjima. Ljudi mogu također koristiti svoje grupno članstvo i grupnu identifikaciju kao važnu osobnu karakeristiku ako vjeruju da će time krerati poželjnu sliku o sebi pa se "grupna identifikacija" može također shvatiti kao podvrsta ovog samopredstavljačkog stila.
b) nastojanje da se izgleda dobro tako što će drugi izgledati loše – ovaj stil predstavlja dominaciju nad drugima, umanjivanje poželjnosti drugih da bi se time istodobno prikazalo sebe na poželjan način. Najčešće taktike ovog stila su "derogiranje suparnika" i "uništavanje opozicije"; ovdje se uvrštavaju ironične tvrdnje o drugima i kritiziranje drugih da se sebe učini kompetentnijim. U javim nastupanjima pod ovaj stil spadau i taktike "kritiziranje onog koji postavlja pitanja", "napadanje izvora kritike" i "pokušaj upravljanja temom razgovora."
c) nastojanje da se ne izgleda loše aktivnom borbom protiv nepoželjnih dojmova – ljudi se u pravilu upuštaju u niz specifičnih aktivnosti u situacijama kada pretpostavljaju ili procjenjuju kako postoji vjerojatnost da će doći do narušavanja njihovog javnog identiteta. Npr. Kad se osoba smatra ili se može smatrati odgovornom za neki događaj, radnju i sl. – djelatnik je zaboravio poslati važan faks klijentima, netko na radnom mjestu uništi vrijednu robu, u politici se na neprihvatljiv način upravlja javnim novcem i sl. U svim tim i drugim situacijama kada je jasno da će drugi (okolina) pomisliti nešto loše, potrebno je biti aktivan i boriti se protiv mogućih negativnih dojmova o sebi.
Značaj defanzivnih taktika – biti manji od makova zrna
Defanzivne taktike vezane su uz stupanj u kojemu su informacije o negativnom događaju i njegovim posljedicama dostupne i poznate drugima, te ovisno o stupnju u kojemu su ljudi spremni preuzeti odgovornost, bilo za događaje, bilo za njihove posljedice. Kao najčešće taktike koje se javljaju unutar ovog stila su poricanje, koje može poricati da se negativan događaj uopće zbio, poricanje vlastite uloge i umješanosti, zatim tzv. "reframing" odnosno pokušaj nametanja drukačije perspektive i okvira gledanja na događaj ili "Nije bilo strašno!".
Daljnja taktika koja se može svrstati u defanzivni stil samopredstavljanja jest taktika ograđivanja, u kojoj osoba priznaje da se negativan događaj zbio, ali nastoji izbjeći doživljavanje sebe kao povezane s tim događajem. Upotreba ove taktike vrlo se jasno vidi u političkim odnosima.
Kada netko postane za nešto kriv, kada postane politički nepoželjan ("politički mrtav" kako to vole reći političari javnog djelovanja), zamjetno je kako drugi koji ostanu aktivni na javnoj sceni odjednom kao da nisu nikada imali veze s tim političarem. Rade to i oni koji su bili vrlo bliski i u prijateljskim vezama.
AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach